|
|
 | O Filipu Višnjiću
|
| |  Verzija za štampu | Filip Višnjić (1767-1834) je rođen u Semberiji, selu Trnavi i kao dijete je oslijepio od velikih boginja. Višnjić je postao profesionalni pjevač i s guslama je putovao po čitavom bosanskom pašaluku, pa i dalje, sve do Skadra. 1809. godine prelazi u Srbiju. Do tada on nije sastavio nijednu novu pjesmu. Neposredno pred dolazak u dodir s ustaničkim zbivanjima bio je trenutak njegovog rađanja kao pjesnika. Nekada je lutao po zemlji, pjevajući pjesme od starine, a sada se nešao na mjestu gdje se stvarala nova istorija. Poslije propasti ustanka pobjegao je u Srem i nastanio se u selu Grku.
Višnjićeva ustanička epika stvarana je u vatri ratnih zbivanja, po logorima na drinskom bojištu, neposredno poslije bitaka i manjih grupnih okršaja, a pjesme o početku ustanka i ranijim bojevima na osnovu pričanja neposrednih učesnika. Tako Višnjićeve ustaničke pjesme možemo podijeliti na dvije skupine: u prboj gdje se govori o događajima prije njegovog dolaska u Srbiju, najvažnije su pjesme: Početak bune protiv dahija, Boj na Čekošini, Boj na Salašu i Boj na Mišaru, a u drugoj skupini, o događajima kojima je sam pjesnik bio svjedok, izdvajaju se pjesme: Boj na Loznici, Knez Ivan Knežević, Miloš Stojićević i Meho Orugdžić, Hvala Čipićeva i dr.
Višnjićeve ustaničke pjesme pružaju cjelovitu sliku epohe, s jasno uočenim osnovnim pravcima kretanja, snažno izdvojenim pokretačima i nosiocima događaja i mnoštvom pojedinosti iz svakodnevnog života. Tim pjesmama često smeta hroničarska razvučenost, gomilanje činjeničke građe, jednoličnost naracije, ali za uzvrat u njima se osjeća pjesnikova neposredna prisutnost, njegov lični odnos prema događajima i ličnostima, kao i neka gotovo žurnalistička aktuelnost i živost u njegovom izlaganju.
Najveći domet Višnjić je postigao u velikoj pjesmi Početak bune protiv dahija, koja predstavlja osnovicu njegove ustaničke epopeje. U ovoj pjesmi, kao i u ostalima, osjeća se nedodirljivost narodne snage, neizdrživost prevratničkog, revolucionarnog zamaha koji kao vihor ruši sve prepreke ispred sebe. Tim snažnim revolucionarnim poletom Višnjić je najbliži Njegošu, s kojim ga inače vezuje niz zajedničkih crta. Iako je stvarao u tradicionalnim okvirima narodne epike i služio se često standardnim klišeima i formulama, Višnjić je u mnogome prerastao te okvire i u najboljim svojim trenucima dao epiku novog tipa, ustaničku, revolucionarnu pjesmu. On stoji na prelazu između kolektivnog i individualnog stvaralaštva, između narodne pjesme i Njegoša. | |
